Recent research has raised concern about the biocompatibility of iron oxide nanoparticles (IONPs), as they have been reported to induce oxidative stress and inflammatory responses, whilst prolonged exposure to high IONP concentrations may lead to cyto-/genotoxicity. Besides, there is concern about its environmental impact. The aim of our study was to investigate the effects of IONPs on the antioxidant defence system in freshwater fish Mozambique tilapia (Oreochromis mossambicus, Peters 1852). The fish were exposed to IONP concentration of 15 mg/L over 1, 3, 4, 15, 30, and 60 days and the findings compared to a control, unexposed group. In addition, we followed up the fish for 60 days after exposure had stopped to estimate the stability of oxidative stress induced by IONPs. Exposure affected the activity of antioxidant and marker enzymes and increased the levels of hydrogen peroxide and lipid peroxidation in the gill, liver, and brain tissues of the fish. Even after 60 days of depuration, adverse effects remained, indicating long-term nanotoxicity. Moreover, IONPs accumulated in the gill, liver, and brain tissues. Our findings underscore the potential health risks posed to non-target organisms in the environment, and it is imperative to establish appropriate guidelines for safe handling and disposal of IONPs to protect the aquatic environment.
Nedavna istraživanja izazvala su zabrinutost oko biokompatibilnosti nanočestica željezova oksida (engl. iron oxide nanoparticles – IONP), nakon što je utvrđeno da izazivaju oksidacijski stres i upalni odgovor, a produljena izloženost visokim koncentracijama IONP-a može dovesti do cito-/genotoksičnosti. Osim toga, postoji i zabrinutost u pogledu njihova utjecaja na okoliš. Cilj ovog istraživanja bio je proučiti djelovanje IONP-a na antioksidacijski obrambeni sustav slatkovodne ribe mozambičke tilapije (Oreochromis mossambicus, Peters 1852). Ribe su bile izložene koncentraciji IONP-a od 15 mg/L tijekom 1, 3, 4, 15, 30 i 60 dana, a usporedno su praćene i jedinke kontrolne, neizložene skupine. Nadalje, praćenje je nastavljeno tijekom 60 dana nakon prestanka izloženosti kako bismo procijenili stabilnost oksidacijskoga stresa izazvanoga IONP-om. Izloženost je utjecala na aktivnost antioksidacijskih i markerskih enzima te povećala razine vodikova peroksida i lipidne peroksidacije u tkivu ribljih škrga, jetre i mozga. Čak i nakon 60 dana „čišćenja“ zaostali su štetni učinci, koji upozoravaju na nepovratnu nanotoksičnost. Štoviše, IONP se akumulirao u tkivu škrga, jetre i mozga. Naša otkrića naglašavaju potencijalne zdravstvene rizike za neciljane organizme u okolišu, te je nužno uspostaviti odgovarajuće smjernice za sigurno rukovanje i odlaganje IONP-a kako bi se zaštitio vodeni okoliš.